Overclocking ili Speed margining, a po našem informatičkom riječniku nabrijavanje ili friziranje je riječ do prije dvije - tri godine potpuno nepoznata i nezamisliva. Tek sa pojavom AMD 486 DX4 100 Enhanced WB procesora, ta riječ je zaživjela i u našim krajevima. Prvi overclocking je najčešće provođen na tom i AMD 5x86 133 procesoru, zbog izuzetno dobrog ponašanja u nabrijanim izdanjima. Tada je u Hrvatskoj počelo tjeranje procesora preko njihovih tvornički navedenih granica, ali za sada to je još uvijek zastupljeno samo u višim hardweraškim krugovima, jer većina ljudi zbog neznanja i straha od uništenja procesora ne želi dirati unaprijed namještene postavke matične ploče. Cilj ovog teksta je ljude upoznati sa pravim značenjem riječi i postupka overclockinga, te dokazati da to nije samo jedan od lakših načina uništenja računala. Naime, arhitektura PC računala je tako zamišljena da svaka kriva postavka (npr. prevelika frekvencija procesora) ne dopušta podizanje sistema, tako da je strah od uništenja računala neosnovan. Moram napomenuti da mi nije ovim tekstom cilj natjerati sve korisnike računala na dizanje brzina svojeg računala, nego onima koji bi željeli, a nemaju znanja ni iskustva o tome, pomoći da što lakše i bezbolnije dođu do cilja. Želio bih napomenuti da overclocking nije preporučljiv na novim računalima pod garancijom, jer eventualni kvarovi nastali ovim postupkom ne ulaze u okvire jamstva. Zato bih svima koji žele učiniti stvari opisane u nastavku teksta preporučio da najprije dobro razmisle da li im je overclocking potreban ili ne. Za kraj ovog uvoda želim napomenuti da za eventualne kvarove nastale overclockingom ne preuzimam odgovornost, te da sve postupke vezane uz ovaj tekst radite na vlastitu odgovornost.

Overclocking je opčenito podizanje brzine procesora ili sabrinice sa nazivne brzine na višu, odnosno izvlačenje maksimuma iz procesora i matične ploče. Overclocking se vrši podizanjem brzine sabirnice, promjenom faktora množitelja ili kombinacijom oba faktora. Faktor množenja je broj koji pomnožen sa brzinom sabirnice daje brzinu procesora, a kreće se u rasponu od 1 do 4. Standardne brzine sabirnice na Pentium matičnim pločama su 50, 55, 60 i 66 MHz, dok novije i kvalitetnije ploče podržavaju i brzine od 75, 83 te trenutno potpuno nestandardnu brzinu od 100 MHz. Najbolji način poboljšanja brzine kompletnog računala je povećanje brzine sabirnice i brzine procesora. Povećanjem brzine sabirnice dobivamo povećanje brzine PCI slotova koji rade na frekvenciji brzina sabrinice/2. Tako kod brzine od 83 MHz dobivamo brzinu od 41.5 MHz što je značajno povećanje u odnosu na standardnih 33 MHz. Povećanjem brzine sabirnice povećavamo i brzinu IDE kontrolera na ploči, tako da se time povećavaju i performanse tvrdog diska. Iako Intel, proizvođač chipseta za Pentium matične ploče ne preporučuje dizanje brzine sabirnice iznad 66 MHz, svi chipseti su sposobni uredno raditi na 75 i 83 MHz, tako da ne treba biti bojazni od oštećenja matične ploče na taj način. Pretjerivanje sa brzinom procesora uzrokuje sprečavanje podizanja sistema, tako da ni oštećenje u tom smislu nije moguće. Povećanje brzine procesora se ponekad može ostvariti i spuštanjem brzine matične ploče te povećanjem fatktora množitelja, što može natjerati procesor da radi na dosta većoj brzini od nazivne, ali to nije preporučljivo jer sa takvim postupkom pada brzina cijelog sistema. Ponekada je čak preporučljivije povećati brzinu sabirnice a ostaviti nazivnu brzinu procesora (npr. Pentium 166 - umijesto 2.5 * 66 MHz namjestiti 2*83 MHz) jer se time dobiva osjetna razlika u brzini cijelog računala. Treba shvatiti da brzina računala ne ovisi samo o brzini procesora, nego i o ostalim dijelova računala, kao što su tvrdi disk, memorija i grafička kartica. Memorija je jedan od čestih prepreka kod overclockinga. Memorije sporije od 60 m s rijetko prorade na brzini od 83 MHz, te onemogućavaju rad na računalu. Općenito za uspješno ubrzavanje računala potrebno je imati kvalitetnije komponente od prosjeka. Kao sažetak dolazi zaključak da se svaki Intel Pentium može potjerati barem na brzinu sljedećeg višeg procesora (npr. 120 na 133), a poneki čak i za vrlo značajno ubrzanje (primjer 166 MMX na 250). No nikada nemojte dizati frekvenciju brzine procesora na štetu brzine sabirnice jer će cijeli sistem raditi sporije nego na nazivnoj frekvenciji, a ako se postigne i neko ubrzanje, biti će zanemarivo.

Najčešće matične ploče u Hrvata su No Name ploče bazirane na Intel FX, VX, HX i TX chipsetu. Na takvim pločama najčešće nisu podržane frekvencije sabirnice iznad 66 MHz, koje su na nekim procesorima jedini uvjet za overclocking. Na tim pločama jedini čimbenik koji može povećati brzinu je podizanje faktora množitelja. U pravilu za kvalitetno ubrzanje računala potrebne su brzine sabirnice od 75 i 83 MHz, tako da je večina ploča nepogodna za overclocking. Nove matične ploče bazirane na Intel TX chipsetu većinom podržavaju i veće brzine od 66 MHz, tako da su zbog toga i više nego preporučljive. Ako se namjeravate pozabaviti sa ubrzanjem računala, najbolje je da uzmete knjižicu od matične ploče u ruke i provjerite da li vaša matična ploča podržava veće brzine sabirnice. Ako nemate knjižicu, tada je najbolji način da na matičnoj ploči otkrijete koji jumperi služe za mijenjanje brzine sabirnice, te ako ih ima više od dva, tada vaša matična ploča podržava i veće brzine. Starije matične ploče sa Intel FX chipsetom nisu pogodne za overclocking. U novije vrijeme na tržištu su se pojavile i matične ploče sa SIS i VIA chipsetima, ali još nije provjereno kako one podržavaju dizanje brzine, jer i na standardnim brzinama čipovi od chipseta razvijaju vrlo visoke temperature, te dolaze sa coolerima. Općenita preporuka za uspješno podizanje brzine je matična ploča nekog poznatog proizvođača (ASUS^TM matične ploče najbolje rade s friziranim procesorima), te ako nemate takvu opremu, najbolje zaboravite na overclocking.

Ako mislite povećati snagu svog procesora overclockingom definitivno trebate imati Intel Pentium procesor. No da ne bude zabune, ni sa Intelovim procesorima nije overclocking 100% zajamčen, ali je vrlo vjerojatniji od overclockinga drugih procesora. No da ne bude zabune, niti svaki Intel nije takav kakav se predstavlja. Ima i Intelovih Pentiuma koji su kopije, tj. već overclockani. Za bolje objašnjenje takve poslove rade male privatne firme koje kupuju od Intela procesore, te im specijalnim postupkom odstranjuju originalne natpise i stavljaju imena bržih procesora. Takvi procesori izgledaju jednako kao i oni za koje se predstavljaju, ali se ne daju ubrzati ni megahertza. U biti, oni u pravilu rade sasvim korektno, ali se ne daju overclockati (u većini slučajeva) niti MHz iz jednostavnog razloga - već su overclockani. Najčešći primjeri su Pentium 133 koji dolazi kao Pentium 150, te Pentium 166 MMX koji se prodaje kao Pentium 200 MMX. No da se vratimo glavnoj tematici ovog teksta, a to je overcloctking Intel Pentium procesora. Pentium procesore možete najlakše overclockati dizanjem množitelja sabirnice, tj. predstaviti ga kao idući (po hijerarhiji) procesor. Bitno je da ne pokušavate odmah izvući neku blesavu brzinu, nego da krenete korak po korak. U tablici su navedene brzine sa kojima bi bilo poželjno početi.

• Samo novije ploče podržavaju veće množitelje od 3

Sa svjetlo plavom bojom su označene idealne kombinacije. Množitelji iznad 3 su dostupni samo na novijim matičnim pločama.

Kao što se da primjetiti iz tablice, najbolje ubrzanje se postiže dizanjem brzine sabirnice, a ne dizanjem brzine procesora. Intelovi Pentiumi specifični su po tome da se u radu previše ne zagrijavaju, te je za uspješan overclocking ponekad dovoljan i običan Pentium cooler, ali moja preporuka je da za frizirane procesore uzmete cooler za Cyrix/IBM procesore. Ako procesor ne radi najbolje prilikom testiranja (pogledajte poglavlje TESTIRANJE), najbolje je za stupanj podići napajanje, npr. sa STD (3.3 - 3.465 V) na VRE (3.4 - 3.6 V). Također kod procesora sa dvostrukim napajenjem (npr. 166 MMX) potrebno je podići napajanje sa 2.8V na 2.9 V. Kod tih postupaka dobar cooler je vrlo važan. Ako i dalje imate problema pogledajte poglavlje TROUBLESHOOTING u kojem su opisane moguće greške zbog kojih sistem neće raditi.

Ova tri procesora su za proces overclockinga potpuo neprikladna. Po samim nazivima procesora (npr. Cyrix 6x86 PR 200+ (150)) vidimo da su to već nabrijani procesori. Da ne bude zabune oni nisu nabrijani u smislu overclockinga, već su optimizirani tako da za neke naredbe koriste manje taktova. Uzmemo li za primjer gore spomenuti procesor (odnosi se na sve IBM/Cyrix procesore) on bi trebao biti brz (čak i brži), kao što je navedeno iza oznake PR XXX+, isto koliko i Intelov Pentium na jednakoj frekvenciji. Ali to uopće nije slučaj. Prema testiranjima gore spomenuti procesor jedva da je brži od Intelovog Pentiuma 133, tako da je ime procesora besmislica. Ovakvi procesori su potpuno neprikladni za kućnu upotrebu, te se samo u nekim segmentima poslovne uporabe isplate (naime Intel Pentium 200 ima cijenu 350 DEM višu od Cyrix 6x86 PR 200+) tako da njih u kućnim računalima bezuvjetno zaboravite. Što se samog overclockinga tiče, Cyrix 6x86 PR 200+ je prvi procesor koji zahtijeva brzinu sabirnice od 75 MHz, tako da je ubrzanje moguće postći jedino upotrebom brzine sabirnice od 83 MHz, pa se dobiva brzina od 166 MHz, kod koje je većina sistema bazirana na tom procesoru vrlo nestabilna. Zagrijavanje kod takvih procesora je i inače vrlo izraženo, te je jedino vodeno hlađenje to koje može ohladiti Cyrixov/IBM overclockan procesor :-). Tu mogu spomenuti šalu koja kruži informatičkim krugovima :

Što se tiče AMD procesora, mogu reći da su nešto kvalitetniji od Cyrixovih, ali su im koprocesori jednostavno užasni. Nije moguće objasniti misteriju da AMD 5x86 160 (486 arhitektura) ima bolji koprocesor od AMD K5 PR 133 (Pentium arhitektura). Sam procesorski dio nije toliko loš, ali je još uvijek mnogo sporiji od Intelovih ekvivalenata, kojima bi trebao parirati. Jedino novi K6 procesori su nešto bolji, ali ni oni nisu još u potpunosti riješili problem sa koprocesorom. Što se samog overclockinga tiče, AMD procesori ne podržavaju veče množitelje od standardnih, tako da je ubrzanje moguće jedino dizanjem brzine sabirnice, ali tada je uspjeh vrlo upitan, jer je problem zagrijavanja vrlo izražen (autor je ostavio kožu sa prstiju na AMD K5 PR 133 (100 MHz) koji je radio niti pet minuta na 120 MHz sa klasičnim Pentium coolerom). Sa Cyrixovim coolerom isti procesor je radio na 120 MHz čak dvadesetak minuta. Inače na 120 MHz se prijavljuje kao PR 150, ali to nije ni približno brzini Intelovog Pentiuma 150. Dovoljno je spomenuti da je prema testovima kod AMD procesora koprocesor do 50 % sporiji od Intelovih. Još je potrebno napomenuti da AMD K5 PR 100 i AMD K5 PR 133 rade na istoj brzini (100 MHz) te da je K5 100 nemoguće overclockati da se ponaša kao PR 133. I same razlike između ta dva procesora su gotovo neprimjetne, tj. performanse su jednake, jedino što je prednost K5 100 to da je primjereniji svojoj cijeni. O AMD-ovom modelu K6 neću ništa govoriti jer nisam imao priliku vidjeti taj procesor na djelu (overclockanom, naravno) ali ne vjerujem da je išta bolji od AMD K5 procesora.

To sve dovodi do jednog zaključka, zajedničkog za AMD i Cyrix/IBM procesore : ZABORAVITE IH ! Procesori su jednostavno smeće koje radi uredno na svojim nazivnim frekvencijama, te su više nego preporučljivi za uredski posao (pod uvjetom da ne koristite Clipper programe, ali i to se da popraviti softwerskim putem), ali za kućne korisnke (prvenstveno one koji ponekad vole odigrati Quake 2, Need 4 Speed II, Tomb Raider 2 ili neki od klonova) ti procesori predstavljaju nužno zlo, tj. bolje je kupiti Intel Pentium 75 nego Cyrix 6x86 PR 200+. Ovaj komentar možda je veliki dio subjektivni osjećaj autora, ali i objektivna strana je vrlo slična.

Ako čitate ovaj tekst onda ste zacjelo zainteresirani za overclockanje svojeg procesora. Kao prvo da se izjasnim još jednom glede nastavka mojeg života : NE ODGOVARAM ZA IKAKVE KVAROVE NASTALE OVERCLOCKINGOM. Mala je vjerojatnost da će se takvo nešto i dogoditi, ali ja želim doživjeti prvu mirovinu.

3. Otvaranje kućišta računla (ugasite računalo i otpojite sve kablove)
4. Lociranje jumpera za mijenjanje faktora množitelja i brzine sabirnice na matičnoj ploči.
5. Podešavanje jumpera prema uputama u manualu
6. Uključivanje računala i testiranje (pogledajte poglavlje testiranje)
7. Ako su testovi prošli, proslijedite na točku 8, a ako nisu, krenite ponovno od točke 2, preskočivši točke 3 i 4.
8. Zatvaranje kućišta računala
9. Završen posao. Uživajte u overclockiranom procesoru.

Prva točka je i najvažnija u cijelom procesu. Bez dobrog proučavanja manuala matične ploče nećete ništa učiniti, a kamoli overclockati procesor. Najvažnije od svega je da se uvjerite u položaj jumpera brzine sabirnice, faktora množitelja i napajanja obzirom na neku referentnu točku (npr. CPU). Kada pronađete sve te jumpere, potrebno je i pronaći koje sve frekvencije sabirnice podržava vaša matična ploča. Ako posjedujete matičnu ploču poznatijeg proizvođača (ASUS, ABit, DTK ...) najvjerojatnije neće biti navedena brzina od 83 MHz u priručniku, ali najjednostavnije je vidjeti koliko jumpera služi za promjenu brzine sabirnice. Ako su dva onda su podržane brzine od 50, 55, 60 i 66 MHz, a ako su tri onda su podržane brzine od 50, 55, 60, 66, 75 i 83 MHz. Naravno za brzine od 83 MHz treba biti kvalitetniji hardwer. Iduća stvar koju morate pronaći u manualu je koje faktore množitelja sabirnice podržava matična ploča. Tu je stvar prilično jednostavna, u stvari svodi se na isto kao i jumperi brzine sabirnice. Ako imate dva jumpera za faktor množitelja, znači da vaša ploča podržava množitelje 1.5, 2.0, 2.5 i 3.0, a ako imate tri jumpera znači da ploča podržava faktore 1.5, 2.0, 2.5, 3.0, 3.5 i 4.0. Nakon svega potrebno je uočiti koja napajanja podržava vaša matična ploča. Najčešće je to STD (3.3 - 3.465 V) i VRE (3.4 - 3.6 V). Neke ploče mogu podržavati i druge razine napajanja (Pentium procesor može teoretski izdržati voltažu do 4.6 V), ali to sami pronađite i upotrijebite u slučaju nužde.

Druga točka je odabir mogućeg ubrzanja. To znači da trebate odrediti (najbolje iz tablice br.1 - poglavlje Overclocking Intel Pentium procesora) prvo ubrzanje koje želite postići. Nije preporučljivo odmah podizanje na veće brzine. Za Cyrix/IBM i AMD Procesore pogledajte tablicu 3 u poglavlju Overclocking Cyrix/IBM i AMD procesora i odaberite najmanju vrijednost (Stupac Slučaj 1).

Peta točka je srce overclockinga. Pošto ste pronašli jumpere i znate koja je kombinacija jumpera za overclockani procesor, uzmite pincetu (koja nije magnetizirana) ili jednostavno tanke prste (npr. vaše djevojke :-) i podesite jumpere kako trebaju biti. Prije nego pređete na sljedeću točku provjerite još jednom jesu li sve kapice jumpera dobro sjele na svoje mjesto.

Testiranje overclockiranog sistema je jedan od vrlo bitnih dijelova cijelog procesa overclockinga. Prvi test je najlakši i može se provesti na svakom računalu. Svodi se od toga da jednostavno uključite računalo. Ako je računalo ispisalo podatke o BIOSU, i informacije o procesoru (treba se pojaviti ime procesora na koji je overclockan vaš procesor) i započelo testiranje memorije (bez bipova), znači da je najvjerojatnije sve u redu - za sada. Nakon ovog testiranja slijedi podizanje sistema u kojem radite. Za testiranje su najpoželjniji sljedeći operativni sustavi :

Vrlo je vjerovatno da sistem može ispravno raditi sa Windowsima 3.11 ili sa MS-DOS-om a da nije pravilno friziran, zato je potrebno imati nešto od gore navedenog. Što se tiče Windowsa 95, najvjerojatnije ih ima 95% korisnika, ali oni sami nisu dovoljni za testiranje. Linux je vrlo dobar za testiranje, jer iskorištava procesor u potpunosti i radi sasvim 32 bitno. Kao idealnu distribuciju Linuxa mogu preporučiti Micro Linux distribuciju (prevedena na Hrvatski jezik i zauzima samo 10 MB, te radi na FAT 16 particiji) od Senka Rašića. Windows NT su alternativa Windowsima 95, te će sasvim sigurno odbiti podizanje sistema ako nije sve kako treba. Quake je igra, ali je vrlo dobra za testiranje overclockanog računala. Naime Quake koristi procesor i koprocesor do njegovih granica, tako da se svaki nedostatak u radu procesora primjeti.

Kod testiranja pod bilo kojim operativnim sustavom postoji zajednička prijava greške. Naime ako se monitor zacrni (nestane slike) tijekom testiranja riječ je o pregrijanom procesoru, te je potrebno ugasiti računalo i staviti bolji cooler na procesor ili vratiti postavke na matičnoj ploči na originalne. Ovaj nedostatak se najčešće pojavljuje na Cyrix/IBM overclockanim sistemima i nije poželjno dugo držati računalo da radi u takvom stanju. Ovaj problem moguće je na Intelovim Pentiumima riješiti ugradnjom boljeg coolera (onog za Cyrix/IBM procesore) ili kupiti poseban cooler. Ako se ta greška pojavi na Cyrix/IBM procesorima onda je svakako potreban cooler koji ima veću moć hlađenja te je vrlo opasno držati sistem da radi pregrijan. Napominjem da će sistem raditi određeno vrijeme potpuno ispravno.

U principu sve greške vezane uz nestabilnost sistema vezane su uz nedovoljno hlađenje procesora.

Testiranje pod Windows 95/NT operativnim sustavom je vrlo jednostavno. Pustite računalo da podigne Windowse 95 i ako je boot uspio pokušajte pokrenuti neki od programa tipa MS Word ili Corel Draw! Pokušajte raditi na računalu one stvari koje najčešće radite, te ako je sve normalno znači da je sistem u redu. Vrijeme potrebno za testiranje je najmanje pola sata. Sljedeći događaji pod Windowsima mogu pokazati da sistem ne radi dobro.

1. "Plavi ekran smrti" - to je onaj plavi ekran u tekst modu u kojima Windowsi javljaju sistemsku pogrešku. Pojavljuje se kada je greška zbilja ozbiljna. To može biti znak da je procesor pregrijan, ali ako se u roku od 10 minuta ne pojavi crni ekran, znači da procesor ne podržava brzinu na koju je overclockan.
2. Ako se pojavi prijava greške tipa :"Aplikacija je izvela ilegalnu operaciju i biti će zatvorena" znači da je stvar odprilike jednaka kao i u točci 1.
3. Ako Windowsi prolikom boot-a prijavljuju neke pogreške znači da procesor ne radi na novoj frekvenciji te se i ta pogreška svodi na prošle dvije.
4. Crni ekran označava već navedeno pregrijavanje procesora, te u tom slučaju obavezno pogledajte poglavelje Troubleshooting.

Testiranje pod Linuxom je vrlo jednostavno. Ako Linux odbije podizanje, te se tajanstveno ruši znači da je procesor ipak preslab da izdrži overclocking.

Testiranje računala je vrlo osjetljiva stvar. Najbolje je koristiti vrlo zahtjevne aplikacije (na primjer igru koja je trzala ko luda) i pustiti da se vrte neko vrijeme. To vrijeme ne bi smjelo biti kraće od 30 minuta. Najbolje je uzeti Quake i pustiti ga par sati da vrti demo. Ako sistem radi nakon toga, znači da je overclocking u potpunosti uspio. Ako je došlo do padanja sistema ili do raznih greški, znači da je sistem nestabilan na novoj brzini. Ako namjeravate početi raditi sa računalom bez testiranja, nećete uništiti računalo, ali u slučaju pada sistema otkrit ćete da sistem ne radi, te možete izgubiti podatke, što ponekada zna biti zbilja nezgodno. Moja preporuka je da za svaki stupanj overclockanja provedete barem sat vremena radeći na overclockanom sistemu, te da se uvjerite da je računalo spremno za rad.

Za kraj želio bih napomenuti da je nakon zacrnjenja monitora računala (odnosno pada sistema) došlo do pregrijavanja procesora (temperatura procesora je iznad 80 ^oC) a to može dovesti do promjene kristalne strukture silicija, te nije preporučljivo dugo držati pricesor na toj temperaturi jer može doći do trajnih oštećenja.

Prvi problem koji sam već spomenuo odnosi se na zacrnjenje sistema i njegov pad. Ta se greška pojavljuje kada se procesor pregrije iznad podnošljive temperature. Ovu grešku treba razlikovati od crnog ekrana prilikom uključivanja računala u rad jer ta greška pokazuje samo da je procesor natjeran preko svojih granica. Greška koju opisujem javlja se obično nakon par minuta rada. Naime kao i svaki element u prirodi i silicij (od kojeg je građen centralni procesor računala) ima svoju točku tališta. Kod temperature više od 80 ^oC može doći do poremećaja u kristalnoj strukturi silicija a to može izazvati i trajno oštećenje procesora. Zagrijavanje nastaje uslijed većeg gibanja atoma unutar procesora zbog povećane frekvencije rada. Ta greška se može ukloniti nabavkom boljeg coolera koji ima veći omjer kelvina po wattu (K/W). Takve coolere treba tražiti u elektroničkim prodavaonicama. Kao dodatak treba dodati i termalnu pastu koja se nanosi između procesora i coolera i pomaže u odvođenju topline sa procesora na cooler. Kod postavljanja coolera na procesor treba paziti da cooler dobro sjeda na sve strane procesora, tako da se toplina odvodi ravnomjerno sa cijele površine procesora. Procesori bez keramike (Intel Pentium 166 MMX i 200 MMX) su bolji za overclocking od običnih jer je sa njih lakše odvoditi toplinu. U svakome slučaju ako vaš procesor ode u "zonu sumraka" tijekom testiranja, najbolje je, ako niste u mogućnosti da nabavite bolji cooler, vratiti ga na nominalnu vrijednost da izbjegnete oštećenje procesora.

Kao drugu grešku spomenuo bih prijavljivanje raznih pogreški u Windowsima, Linuxu i Quakeu tipa : "General protection fault, Page fault ...", te rušenje (uz mogućnost ponovnog dizanja sistema) ili blokiranje sistema koje nisu uzrokovane pregrijavanjem procesora već procesorom koji ne hvata izvršavanje naredbi. Ova greška može se ispraviti podizanjem jačine napajanja procesora, ali tada može doći do problema pregrijavanja, pa je za takve zahvate najčešće potrebno pojačati napajanje. Napajanje je najbolje podići za procesore koji koriste STD (3.3 - 3.465 V) na VRE (3.4 - 3.6V) ili za procesore koji koriste dvojno napajanje (VRE) sa 2.* na višu vrijednost. U slučaju da to ne pomogne, najbolje je vratiti procesor na nazivnu brzinu i ostaviti ga takvim.

Sve ostale greške samo su varijacije na temu prijašnje dvije greške i ako Vam se dogodi neka greška koju ne možete identificirati kao neku od ovdje navedenih, pošaljite mi e-mail te ću rado pomoći da identificiramo grešku.

U vrijeme kada je Pentium prošao svoje porođajne muke i naučio kako podijeliti dva broja AMD je razvio i pustio u prodaju svoje 486 Enhanced procesore koji su trebali parirati slabijim Pentium procesorima radeći na klasičnim 486 matičnim pločama. Tada su se pojavili 486 DX4 Enhanced WB i 5x86 procesori. Ovi procesori imaju arhitekturu negdje na pola puta između Pentium i 486 procesora, imaju ugrađen i pipeline koji je slabiji od Pentiumovog, ali još uvijek uspijeva pomoći radu procesora. Naime AMD 486 DX4 120 je značajno brži od Intelovog ekvivalenta, a čak je brži i od Pentiuma 60. Prema riječima mojeg prijatelja "Najbolji procesor na svijetu AMD 5x86" je zbilja najbolji procesor koji je nastao u toj klasi. Verzija koja radi na 133 MHz brža je od Pentiuma 75, a verzija na 160 MHz brža je od Pentiuma 90 a prema brzini je gotovo uhvatio Intelovog Pentiuma 100. AMD procesori su definitivno obilježili 486 klasu procesora jer su svojim performansama obilježili prelazak sa 486 na Pentium procesore, te osjećam lagano žaljenje zbog prekasnog dolaska na sce

nu. Inače u Hrvatskoj se mogu većinom pronaći verzije procesora 486 DX4 100 i 5x86 133-P75. Ovi procesori se daju nabrijati na 486 DX4 120 i 5x86 160-P90 sa gotovo nikakvim naporom. Ostali procesori nisu vrijedni spomena, jer već su postali dio povijesti, te ubrzanje koje je na njima moguće postići nije vrijedno truda.

2. Postupak overclockinga

Sam proces overclockinga sastoji se od jednostavne radnje. Potrebno je uzeti u ruke manual od matične ploče i pronaći jumpere namijenjene odabiru brzine sabirnice. Faktor množitelja kod modela 486 DX4 100 iznosi 3 i fiksan je, a kod modela 5x86 133 iznosi 4 i također ga nije ga moguće mijenjati. Ubrzanje na ovim procesorima se obavlja dizanjem brzine sabirnice sa 33 MHz koliko je default na tim procesorima na 40 MHz. Budući da je faktor množitelja fiksan dolazimo do ubrzanja od : za 486 sa 100 MHz na 120 MHz, a za 5x86 sa 133MHz na 160 MHz. Moguć je i slučaj da se na nekim matičnim pločama uspije dići brzina sabirnice na 50 MHz, a time i brzina procesora na 150 MHz za 486 i 200 MHz za 5x86. Ipak to je za većinu procesora brzina koja nije ostvariva. U slučaju da se to i uspije (jači procesor bi na 200 MHz bio odprilike kao Pentium 120) trebalo bi jako dobro hlađenje u vidu coolera za Cyrix/IBM 6x86 procesore koje je vrlo teško učvrstiti na 486 procesore. U tablici možete vidjeti ubrzanje koje se postiže overclockanjem za jedan stupanj :

	486 100	Pentium 60	5x86 133	Pentium 75
MIPS	118	109	150	137
MFLOPS	24	27	32	40
	486 120	Pentium 66	5x86 160	Pentium 90
MIPS	136	118	182	155
MFLOPS	29	29	38	47

Do izražaja ponovno dolazi jedino sporiji koprocesor kod AMD-ovih procesora, dok je sam procesor vidljivo brži od Intelovih Pentiuma. Prema ovim testovima vidljivo je da je AMD 486 Enhanced serija procesora bila vrlo isplativa u vrijeme kada su se procesori još mogli kupiti, jer se praktički dobiva veća snaga od ekvivalentnog Pentiuma za veliku razliku u cijeni.

3. Problemi kod overclockinga

Problemi koji mogu nastati kod ovih procesora jednaki su kao i kod Pentium procesora, a to je preskakanje naredbi i zagrijavanje u radu. Kod problema preskakanja naredbi najbolje je podići napajanje sa 3.3 V koliko je standardno za te procesore na 4 V i time je problem riješen. Ako ni to ne upali, onda se na žalost taj primjerak procesora ne da overclockati. U tome slučaju preostaje Vam jedino da zadržite procesor na jednakoj frekvenciji ili da prodate ionako već zastarjelu 486 ploču i procesor i nabavite Pentium procesor koji možete overclockati.

Zagrijavanje dolazi do izražaja jer je cooler za 486 procesore jednostavno preslab. Za potrebe hlađenja ovih procesora dovoljan je i običan Pentium cooler. No postoji problem pričvršćenja coolera na procesor. Moje iskustvo je pokazalo da je taj problem najjednostavnije riješiti pomalo barbarskim postupkom omatanja žice sa plastičnom izolacijom oko matične ploče i ispod coolera te dobro zavezati na stražnjem dijelu ploče. Možda se postupak čini glup i nestručan, ali je najlakši i vrlo učinkovit. Poželjno je još staviti termičku pastu na procesor i cooler kojom cooler dobiva dodatno učvršćenje na procesoru. Ako pronađete jednostavniji način (i bolji) pošaljite mi e-mail i rado ću ga početi upotrebljavati umijesto ovog svojeg.

Ako pak uspijete sa overclockingom na 150 i 200 MHz onda trebate zbilja pravi cooler i bio bih zahvalan kada bi mi poslali e-mail sa modelom matične ploče i serijskim brojem procesora.

Testiranje sistema i problemi kod overclockinga su jednaki kao i za Pentium procesore, te molim da pročitate ta poglavlja prije samog overclockanja računala.

 

4. Pogovor

Kao pogovor Overclockinga u Hrvata namjenjenog AMD 486 Enhanced procesora želio bih istaknuti da ti procesori ipak još nisu za smjestiti u muzeje i mogu vrlo lijepo obavljati zadaće poslova koji ne traže vrhunske performanse u 3D grafici, te su u kombinaciji sa 32 MB memorije ili više odlični za obradu teksta i slične poslove. Sa povećanim brzinama na 120 i 160 MHz dobivamo solidne sisteme koji mogu bez nekih velikih problema poslužiti kao najisplativije rješenje za bilo koji oblik kućne zabave.

Ovime završava Overclocking u Hrvata namijenjen za Pentium i AMD 486 Enhanced procesore. Nadam se da vam je tekst pomogao u ostvarenju cilja, a u bilo kakvom pogledu tehničke pomoći slobodno mi pošaljite e-mail, te ću vam rado pomoći. Zahvalio bih kolegama po overclockingu Mladenu Bobincu i Branku Špoljariću-Barneyu koji su prvi u Hrvatskoj temu overclockinga proširili u javnost u BUG-u broj 52 (ožujak 1997.g.). Također bih želio zahvaliti Vladimiru Vorkapiću na stručnoj pomoći i savjetima, bez kojeg ovaj tekst nikada ne bi ugledao svjetlo monitora. Zahvale idu i Senku Rašiću za njegovu distribuciju Linuxa Micro Linux na kojoj su testirani overclockani sistemi. Zahvale mogu uputiti i Siniši Jurišiću na njegovim AMD 486 procesorima koji su u poslužili kao test za poglavlje Overclocking AMD 486 Enhanced procesora.

Posebna zahvala ide Anđeli Pečarić i Ivi Elezoviću za lektorski uradak na ovome tekstu.

e-mail : [email protected]